Pravila dobrog govora

  • za advokate, tužioce i ostale – Marko Fabije Kvintilian, oko 80-te g. n. e.

Možete biti oštri prema protivniku, ali se nemojte podsmevati nečem čime ga je priroda kaznila, jer je to nečovečno, a neće vam pribaviti naklonost slušalaca;

Ni po koju cenu ne treba upotrebljavati prostačke reči i gestove;

Nemojte se razmetati dosetkama, već ih odmereno koristite;

Neprikladna je šala u nekoj parnici punoj užasa;

Vodite računa i o ličnosti sudije – ima ih koji su toliko dostojanstveni da ne trpe smeh;

Izbegavajte, takođe, izjave koje mogu uvrediti širi krug lica, čitavu klasu, stalež, profesiju, narod;

Treba voditi računa o svom dostojanstvu i uglađenosti;

Da bi se delovalo na emocije treba ispoljiti i glumačko umeće, s tim da je osećanje iskreno doživljeno;

U izlaganju je potreban “etos” (umerena osećanja vezana za moral govornika) i “patos” (žestoka osećanja vezana za gnev, mržnju, stah, zavist, sažaljenje).